Hortus diabolicus

U Gorskom kotlu ću vam povremeno ispričati i poneku priču o samom Gorskom kotaru, o čudesnim ljepotama prirode, ljudi i života u ovom kraju. Da biste razumjeli zašto baš ovakvi recepti, ovakva hrana i baš te namirnice, morate razumjeti Gorski kotar i ljude koji tu žive.

• 

Rimljani su ovaj kraj nazivali Vražjim vrtom, Hortus diabolicus. Nedovoljno kultiviran, divlji, bez bitnih prometnica i neotkriven. Divlje i prelijepe prirode, ćudljiv u svojim vremenskim promjenama, pun života u svojim šumama, rijekama, jezerima i potocima. I baš kao što je gorski potok bistar, žustar i hladan, takav je i moj kraj. Ovdje ljudi žive skromno, strpljivo podnoseći nevolje, pomažući i dajući ruku jer znamo da sami ne možemo. Ovdje vas zbor ptica budi, srne u podne mirno pasu ili kradu jabuke, sretnete medvjeda na putu do posla, lisica vas prene dok šećete šumom i u svakom zelenom kutku krije se nešto što vam uljepša dan.

Naravno da nam mnogo toga nedostaje. Mladi nam odlaze, ljudi odlaze trbuhom za kruhom, kako kroz povijest, tako i sada, stanovništvo je sve starije, skupo je odžavanje infrastrukture, nema posla…bezbroj drugih problema, ali neću ovdje o tome. Pisat ću o onome što imamo, o šansama koje imamo i po čemu smo možda drugačiji i posebni.

Nije ovdje lagodan život, ali jednom kada udahnete ovaj zrak, osjetite ljetni povjetarac na licu, uronite ruke u hladni brzac ili se bacite u svježi pršić, ostat ćete vječno začarani, baš kao i ja. Bilo da se odlučite biciklirati, šetati, penjati se, planinariti, veslati, sanjkati se, skijati ili jednostavno odmoriti se u nekoj kući za odmor, Gorski kotar će vas prigrliti i nahraniti dobrom energijom i dobrom hranom.

Hrana Gorskog kotara je jaka poput gustih i pikantnih juha, jela od mesa divljači, nadjeva kojeg radimo za Uskrs i koji se u svakom mjestu drugačije pravi i drugačije naziva, kolača bogatih orasima, jabukama ili sirom, krumpira koji je neizostavna namirnica, pastrve pa do domaćih sireva i suhomesnatih proizvoda. Hrana koja daje snagu i koja stvara borce pa se onda lako uloviš u koštac i s hladnoćom i fizičkim radom.

Veća naselja u Gorskom kotaru su Delnice, Mrkopalj, Čabar, Fužine, Lokve, Lič, Ravna Gora, Skrad, Brod Moravice i Vrbovsko. Gorski kotar je dom i Nacionalnom parku Risnjak.

TZ Gorskog kotara

Moje Vrbovsko se nalazi na krajnjem, istočnom dijelu Gorskog kotara i krije prirodne bisere poput Kamačnika, koji je vječita inspiracija posjetiteljima, ali i nama koji tu živimo. Potok koji se ulijeva u rijeku Dobru. Na 3,2 km duljine od dvog izvora do ušća, Kamačnik je i miran i divlji, tih i glasan, teče i prelijeva se u kaskadama. Ako još niste, svakako je vrijeme da ga posjetite i prošećete njegovim drvenim mostićima i stazama. Osim rijeke Dobre, ljepotica Kupa će vas zavesti svojom ljepotom. Bilo da plivate, veslate ili šećete šetnicama uz nju, pružit će vam osvježenje, odmor i punjenje baterija. Ako vam ni to nije dovoljna pozivnica, Čogrljevo jezero će vas svakako uvjeriti da se uputite k nama.

VRBOVSKO

Sve što sam napisala je samo mali djelić onoga što Gorski kotar znači i što taj zavičaj krije. Na vama je da ga otkrijete kroz svoj vlastiti doživljaj. 

Jutros, dok ovo pišem, termometar pokazuje -12 stupnjeva. U medijima su to najavili kao polarni val, a mi Gorani smo odmahnuli rukom jer to je zima na kakvu smo navikli. Baš kao što smo navikli na život ovdje i gdje god da odemo, nosimo komadić zelenog srca sa sobom. Ja sam ostala i čuvam to goransko zeleno srce. 

Dobro nam došli!