Priča o goranskom siru obitelji Mrvoš

Nema dobre gurmanske plate hladnih narezaka bez dobrog sira. A u Gorskom kotaru možete kušati odlične kravlje, kozje i ovčje sireve. Bilo da ga konzumirate uz pečene pole, kuhani krumpir slanac, prelivenog nekim finim bučinim ili maslinovim uljem ili dodajete u ostala slana ili slatka jela, sir je sjajna namirnica u kulinarstvu.

Kravlji sir obitelji Mrvoš sam degustirala na Bundevijadi, gastro manifestaciji koja se već dugo organizira u Vrbovskom. Od tada se često počastim nekim sirom iz bogate ponude sireva koje izrađuje Senada Mrvoš. Njen škripavac je fantastičan uz pole od krumpira i domaću simljenu slaninu, a sir s dodatkom ljute tucane paprike će zadiviti i najzahtjevnija nepca. Skuta je posebna priča, meka i kremasta, a koristila sam ju i u kolačima te slanim pitama. Senadi sam postavila nekoliko pitanja pa ću vam pokušati ispričati njenu priču.

Živjeti u Gorskom kotaru nije lako, a živjeti od rada na zemlji, uzgoja i proizvodnje hrane je još teže. No kada razgovarate s ljudima koji su odabrali takav život, svi će vam reći da je to sretan život.

U razgovoru sa Senadom, pitala sam ju koja je njena prva asocijacija na Gorski kotar. Jednostavno je rekla: “Zavičaj.” I ta jedna riječ je snaga. Zavičaj je ono što nas oblikuje i što nosimo kroz cijeli život.

Senada, što proizvodiš na svom imanju?

Na svom OPG imanju proizvodim domaće sireve od kravljeg mlijeka. Kuhani kravlji sir, obični i sa začinima( ljuta tucana paprika, vlasac i bosiljak). Mogu biti dimljeni ili ne. Škripavac te svježi sir i vrhnje.

Koliko je lako ili teško živjeti od rada na zemlji?

Kao i sve u životu ima svoje pozitivne i negativne strane. Neke od negativnih su stalna obveza prema imanju i cjelodnevni posao, no usprkos tome, prevladava pozitivna strana koju najviše čini sama kvaliteta života u prirodi. Rad na zemlji je zahtjevan, ali i zahvalan jer nema boljeg osjećaja od onoga kada svojoj obitelji na stol staviš prirodne proizvode za koje znaš otkud dolaze i s koliko ljubavi su proizvedeni.

Kada razmišljaš o hrani Gorskog kotara, što ti je prva pomisao?

Prva pomisao vezana za hranu Gorskog kotara mi je zasigurno lovački gulaš s knedlama od kruha i naravno, štrudla od borovnica.

Imaš li među svojim proizvodima neki koji bi bio baš vezan za autohtonu goransku kuhinju?

Da, dimljeni sir od kuhanog kravljeg mlijeka i škripavac.

Kako tvoji kupci reagiraju na tvoje proizvode?

S obzirom da imamo široku ponudu sira i općenito mliječnih proizvoda, kupci su zadovoljni kvalitetom i ponudom. Također su oduševljeni time što proizvodimo i prodajemo domaće proizvode te što se uopće bavimo ovim zanimanjem kojeg je sve manje.

Kako vidiš turistički razvoj Vrbovskog i koliki potencijal vidiš u gastronomiji i ponudi domaće hrane?

Vrbovsko, po mom mišljenju, ima veliki potencijal koji bi se trebao razviti, što u turističkom, što u gastronomskom pogledu. Smješteno je na idealnoj lokaciji koja je dobro povezana s ostatkom Hrvatske. Turiste bi trebalo privući pomoću primamljive netaknute prirode, te pomoću velike raznolikosti goranske kuhinje. Mislim da bi bilo dobro češće organizirati neke oblike gastronomskih sajmova koji bi privukli turiste.

Koje ti je omiljeno goransko jelo?

Omiljeno goransko jelo su mi pole od krumpira s domaćom slaninom i sirom.

Gdje se tvoji proizvodi mogu kupiti?

Moji se proizvodi mogu kupiti na kućnom pragu te na tržnici koja se održava subotom od 9.00 do 11.00 h u Vrbovskom i Ravnoj Gori. Kroz tjedan također barem jednom dostavljamo svoje proizvode u Rijeku.

Kakvi su planovi za budućnost?

Za budućnost planiramo i dalje nastaviti s proizvodnjom naših proizvoda. Kako smo u tome svemu samo moj suprug, moje dvije kćeri (koje se još uvijek školuju) i ja, mogućnost za nekim proširenjem ili obogaćivanjem ponude na gospodarstvu je trenutno jako mala.

Sve informacije gdje možete kupiti i kušati ove fine sireve potražite na poveznicama:

PG Kašetica

FB stranica Domaći sirevi Mrvoš

Visit Vrbovsko gastro

Senada će vas uvijek dočekati s osmijehom. Njoj i njenoj obitelji želimo još puno zadovoljnih kupaca i dobrog sira!

U nastavku vam donosim recept za pitu zeljanicu sa skutom. Ovo je bio moj prvi pokušaj izrade vučenog tijesta i mislim da trebam još puno prakse za raditi pite i bureke, no okusom je bila fantastična zahvaljujući domaćoj skuti obitelji Mrvoš i blitvi iz mog povrtnjaka.

Pita zeljanica sa skutom

Sastojci za tijesto:

500 g glatkog brašna
3-4 dl mlake vode
1 žlica ulja
malo soli

Punjenje:

500 g svježe skute
3 žlice kiselog vrhnja
200-300 g blitve (može i špinat ili kopriva)
sol po želji

Priprema:

Brašno prosijte, dodajte malo soli i mlaku vodu. Zamijesite glatko tijesto. Ako ćete raditi manje pite, podijelite na 2 ili 3 loptice. Nauljite ih ili još bolje stavite loptice tijesta u duboki tanjur svaku posebno i zalijte uljem. Tijesto treba odmoriti sat ili dva, a meni se najbolje pokazalo kada je stajalo u hladnjaku preko noći.

Odmoreno tijesto premjestite na pobrašnjen stolnjak. Valjkom razvucite koliko možete, a zatim dobro nauljeno tijesto razvlačite rukama. Ukoiko nosite prstenje, skinite ih. Najprije šakama ispod tijesta razvlačite od sredine prema van, a zatim prstima lagano razvlačite sve do rubova. Tijesto uvijek mora biti nauljeno jer tada neće pucati. Razvucite koliko tanko možete, a deblje rubove odstranite.

Za nadjev operite blitvu, nasjeckajte ju te dodajte usitnjenu skutu i vrhnje te malo soli. Po razvučenom tijestu rasporedite nadjev te uz pomoć stolnjaka smotajte pitu te ju stavite u lim za pečenje na masni papir. Možete složiti u zvrk ili poput štrudle. Pitu poprskajte s malo mineralne vode i premažite maslacem ili uljem. Pecite na 180 do 200 stupnjeva oko 30 min dok ne porumeni. Vruću pitu poprskajte s malo mineralne i pokrijte da omekša. Pokušajte izdržati da se malo prohladi pa narežite i poslužite uz čašu piva, jogurt ili kiselo mlijeko.

Dobar tek!