Prolazite li ulicom Ivana Gorana Kovačića u Vrbovskom, može vam se dogoditi da vas osvoji zvonki smijeh koji dopire s male ugostiteljske terase pune cvijeća. Uz to, vjerovatno će vam nosnice zagolicati poznati miris ćevapa, krumpirića, hamburgera i ostalih jela s roštilja. Zvonki smijeh pripada Nini, dragoj Dalmatinki s adresom u Vrbovskom koja sa svojom obitelji vodi ugostiteljski objekt Fast Food Nina. Svakako navratite i otkrijte što to nudi Fast Food Nina jer ćete biti dočekani toplinom, radošću i odličnom gastronomskom ponudom. Priča o dobrim susjedima je prije svega priča o ljudima koji vole ljude, a onda o ugostiteljima koji svakog gosta dočekaju osmijehom i pristupačnošću.
Veliki sam gurman i volim kuhati, ali često se počastim nekim zalogajem kod Nine jer ne znam kako netko može odoljeti tim mirisima dok, na primjer, radi u vrtu pa sjedne da se odmori uz čašu piva. Naravno da onda ogladnimo pa je najveći gušt kada naručiš jelo kojeg ti pripremi netko kome je stalo da mu je gost zadovoljan i kada su namirnice iz lokalne mesnice ili opg-a.
U ovom ugostiteljskom objektu radi ili daje svoj doprinos cijela obitelj i to daje domaćinsku, obiteljsku energiju koja se osjeća i u njihovoj hrani. U želji da vam ispričam njihovu priču, porazgovarala sam s Nininim starijim sinom Vilimom koji vidi šansu i ostaje raditi i širiti obiteljski posao u Vrbovskom.
Vilime, ispričaj nam svoji priču:
“Lijep pozdrav, draga Vanja. Evo, prvo da Vam se zahvalim na pruženoj prilici da ispričam dio svoje priče koja je počela jos 2018. godine. Kada spomenemo Gorski kotar, svi se odmah sjetimo lijepih zelenih šuma,livada te mnogobrojnih rijeka i potoka koji ulijepšavaju nasu svakodnevnicu u ovime dijelu lijepe nase. Danas nećemo previse raspravljati o ljepotama Gorskog kraja jer ipak je ovo blog o hrani tako da Gorski kotar možemo povezati sa puno tradicionalnih jela s kojima smo svi dobro upoznati, a pogotovo vi koji čitate ovaj uradak. Meni jedno od najdražih je i ono koje je specifično za ovo područje, a to je nadjev u kojem uživam od početka pripreme pa do same konzumacije.
Kuhinja u Gorskom kotaru je dosta specifična jer ovdje većinom pronalazimo težu i višekaloričnu hranu koja se većinom temelji na domaćim namirnicama i mesu, a pošto se trenutno bavim ugostiteljstvom, nadam se da ću uskoro moći ponuditi neka od izvornih goranskih jela. Moja majka je ugostitelj od svojih samih početaka rada. Nakon zavrsene ugostiteljske škole radila je u mnogobrojnim ugostiteljskim objektima, a njen otac i majka su također bili jedni od najboljih ugostitelja u Makarskoj. Mogu reći da nam je ugostiteljstvo u krvi. Nina (moja majka) je uspješno prepoznala priliku i time ostvarila jedan veliki san da postane vlasnica vlastitog ugostiteljskog objekta i opet mogu slobodno reći da smo ponudili građanima Vrbovskog, a i okolice, ono što je nedostajalo. Domaće namirnice visoke kvalitete po razumnim cijenama.
Ostvarili smo trenutni cilj sa širokom ponudom jela s roštilja i nekoliko različitih palačinki za desert. Namirrnice su većinom sve domaće tako da npr. meso nabavljamo od Privatne Mesnice Možgon iz Ravne Gore, pekarske proizvode od privatne pekare Dujam te najviše ostalih sastojaka od lokalnih voćara i OPGova te u krajnjem slučaju, ukoliko neke namirrnice ne možemo nabaviti, odemo do lokalne trgovine jer jednostavno si ne želimo dopustiti da nam ponestane odredenih namirnica kako bi naši gosti bili zadovoljni.
Vratimo se malo na temu Gorskog štiha hrane jer ovdje valja spomenuti i palačinke od borovnica koja je postala prepoznatljiva na širem području. Nudimo dvije opcije palačinke s borovnicama i borovnica i Nutella gdje mogu istaknuti da mnogi od stranih gostiju traže palačinku mix borovnice i nutelle jer taj spoj uz odredene dodatke koje dodajemo u same borovnice i cijelo punjenje, lijepo sljubi sastojke te razbije samu slatkoću Nutelle koju je inace dosta teško umanjiti. Nadam se da ćemo brendirati baš tu palačinku, ali problem je jer je proces jako dug i zahtjevan te nas obvezuje na 10 godina plaćanja brenda. Zbog toga što palačinka nije zastićena pod našim brendom, samo nekoliko ljudi zna sve točne sastojke i omjere koji su potrebni za stvaranje, po meni, savšenog deserta te nažalost ne mogu podjeliti recept javno, barem za sada.
Dragi čitatelji ovog bloga, pitala me naša draga Vanja koji su planovi za budućnost pa evo da se osvrnem i na tu temu. Ukoliko ovo stanje sa Covidom dopusti daljni rad i daljnje napredovanje u poslovnom smislu, mislim da bi Fast Food Nina kroz dvije do tri godine mogao doživjeti preseljenje u veći poslovni prostor i prenamjenu objekta u buffet ili čak restoran u kojem sam siguran da cemo uvesti u ponudu veliku količinu goranskih jela, a nadam se i neka sa potpisom naših jako sposobnih kulinara sa područja grada. Ambicije uvijek postoje, a nadam se da će se i cljevi ostvariti u periodu od nekoliko godina.
Nakon sto sam proveo nekoliko godina izvan Vrbovskog i Hrvatske te kada sam se vratio i prepoznao potencijal našeg područja, odlučio sam ostati i sudjelovati u obiteljskom pokretanju poslovanja. Gorski kotar ima tolike ljepote i toliko neiskorištenog potencijala da bi o tome knjigu trebalo napisati, ali dotaknimo se samo turizma. Milijuni u svijetu žude za livadama, šumama i izvorima vode i boravku u prirodi te pravom domaćom kuhinjom u kojoj ljudi uživaju. Uzmimo npr OPG Krizmanić koji je savršen primjer napredovanja u području razvoja turizma i približavanja prirode ljudima.”
Zahvaljujem se Vilimu na vremenu koje je odvojio da napiše ovaj tekst. Iz svake riječi se može iščitati odlučnost i želja za uspjehom. Zato znajte, kada prolazite kroz Vrbovsko, kod Nine ste uvijek dobro došli.
Nadam se da će se planovi ovih dragih i vrijednih ljudi ostvariti i želimo im još puno zadovoljnih gostiju!
Fotografije su u vlasništvu Fast Food Nina i korištene su uz dopuštenje
GorskiKotao 