gorski kotar · priča

Priča o čuvaru blaga

U Gorskom kotlu volim pisati o ljudima koji me inspiriraju i koji bi nam svima trebali biti uzor. Ovu priču sam planirala napisati baš sada, u vrijeme proljetne raskoši cvatnje voćaka. Ali kako to biva pa se dogodi ironija, jutros termometar pokazuje -10 (lokalno je još i niža temperatura), a to za nas, koji imamo nešto voćaka, znači da je sve uništeno. I ne mogu da ne pomislim na svog prijatelja Đorđa Dokmanovića i njegovu obitelj jer su njihovo blago upravo voćke.

Đorđe živi u Vrbovskom, u malom zaseoku Vukelići u Moravicama. Tamo je stvorio kolekcionarski voćnjak s mnogobrojnim sortama krušaka, jabuka, šljiva, trešanja i višanja. 120 sorti je uistinu impresivna brojka, a ako znate da je Gorski kotar mjesto ekstremnih prilika i neprilika te vrlo ćudljive naravi, čemu se mi Gorani prilagođavamo, uzgoj voća i povrća tada postaje prava borba i avantura te iziskuje puno znanja i truda. Osim voća, Đorđe uzgaja autohtone sorte češnjaka, luka, krumpira i graha, hrane koja je othranila generacije, a uz sve to je i izvrstan fotograf.

Đorđa sam upoznala prije nekoliko godina kada je njegova kćer Natalija krenula na Fotogrupu u školi gdje radim te pokazala sjajan talent za fotografiju. Pokazalo se da je fotografija i Đorđeva i njena ljubav pa nas je to povezalo. No osim fotografije, ono što je mene oduševilo kod Đorđa je neiscrpno znanje i ljubav prema voćarstvu, obradi zemlje, uzgoju hrane i čuvanju tradicije. On i njegova supruga Desa te kćer Natalija neumorno rade na promicanju kulture očuvanja autohtonih sorti voćaka te uzgoju domaće hrane, a svoje znanje Đorđe dijeli svima koje to zanima.

Đorđe promatra i bilježi vremenske prilike i neprilike, fotografira, zapisuje, osluškuje prirodu te uz njega možete naučiti kada je najbolje saditi češnjak, kako posaditi voćku, kako se kaleme voćke, gdje spava poskok, gdje se kriju srne, što su solitarne pčele, zašto su odlične kalifornijske gliste ili kako se pravii rakija od 200-godišnje kruške tepke. Jedna jabuka koju je on kalemio već nekoliko godina sretno raste i u mom voćnjaku. Postavila sam mu nekoliko pitanja da ga i vi upoznate jer je doista pravi čuvar blaga.

Đorđe, koja je tvoja prva asocijacija na Gorski kotar?

Prva asocijacija su mi šuma i voda.

Imaš puno znanja i iskustva u očuvanju starih sorti voća, od kuda ta ljubav?

Ljubav prema starim sortama voća potiče iz sjećanja na mirise i okuse djetinjstva a i od nasljeđa pok. oca Božidara.

Što sve uzgajaš na svojoj zemlji?

Uzgajam uglavnom autohtone sorte voća i povrća i bobičasto voće.

Koje su ti najdraže sorte krušaka ili jabuka?

Najdraže su mi sorte koje sam spasio od nestajanja. Znači one koje su rijetke i bile su na izumiranju. Jabuka Kineska svjetiljka i kruška moštača.

Uzgajaš i bobičasto voće. Reci nam koje i kako ga koristiš ili prerađuješ?

Bobičasto voće koristimo kao dodatak drugim sokovima i pekmezima a radimo i čiste pripravke. Za sebe ga najviše koristimo u svježem stanju ili zamrznuto za zimu kao i za čajeve sušeno. Od bobičastog voća imamo aroniju, crni i crveni ribizl, joštu, malinu, kupinu, borovnice i hasap.

Kada razmišljaš o hrani Gorskog kotara, što ti je prva pomisao?

Prva pomisao su mi krumpir i zelje, grah i ječam na sve načine jer to su namirnice koje su obilježile život i ishranu naroda Gorskog kotara.

Vidiš li u Gorskom kotaru potencijal za uzgoj autohtonih sorti jabuka, krušaka, šljiva ili možda češnjaka?

Vidim ga kao jednu zadrugu u koju bi narod mogao predati svoje proizvode i tako imati veće količine na jednom mjestu. Orijentirajući se na krumpir, češnjak i preradu voća.

Fotografija je još jedna tvoja ljubav, što ona za tebe znači?

Fotografija je bijeg od sve loše energije koja nas okružuje.

Kako vidiš turistički razvoj Vrbovskog i koliki potencijal vidiš u gastronomiji i ponudi domaće hrane?

Vidim ga kroz obilnu pomoć države i županije te EU fondova uz osnivanje institucije koja bi pomogla na terenu. Ponuda u malim restoranima u našim turističkim biserima a i otvaranje nekakve trgovine autohtonim proizvodima u sklopu zadruge.

Koje ti je omiljeno goransko jelo?

Omiljeno jelo mi je kuhani ječam, grah i suho meso.

Možeš li s nama podijeliti neki omiljeni recept?

Recept za grah sa ječmom. Potopiti grah žučić 2 sata u vodi. Popržite kapulu na masti i dodati ocijeđena rebra koja su stajala u vodi. Kad rebra poprime crvenu boju dodati grah i zaliti vodom ili temeljcem. To se kuha 2 sata a zadnjih 15 minuta se doda ječam koji se kuhao posebno pola sata. Dodaje se malo narezanog češnjaka, pasirana rajčica i jedna narezana paprika i začina po želji. To se zajedno kuha još 20 ak minuta. Kao prilog obično ide domaća pogača i kisela paprika.

Kakvi su planovi za budućnost?

Planovi za budućnost su održavanje radionica i predavanja u sklopu našeg kolekcijskog voćnjaka sa osvrtom na ekstremne uvjete života.

Đorđe, želimo ti još mnogo bogatog uroda, što manje vremenskih neprilika i da se ispune planovi za budućnost!

U nastavku pogledajte impresivnu galeriju njegovih fotografija koje mi je poslao, a koje prikazuju pravo bogatstvo.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s