Već dugo vam nisam ispričala priču i zato je danas na redu priča o jednoj udruzi koja širi ljubav prema Gorskom kotaru, a naravno da je u sve utkana i gastronomija. Nedavno mi je u ruke došla prekrasna knjiga naziva Kuharica iz bakine škrinjice-običaji tijekom godine. Autorsko je to djelo gospođe Blažice Sveticki koju znam već dugo i koja je izvrsna promotorica Gorskog kotara. Naime, Blažica je 2008. godine osnovala udrugu Plodovi gorja Gorskog kotara koja se bavi promidžbom našeg kraja, očuvanjem običaja i tradicije, organizacijom različitih manifestacija u smislu obogaćivanja turističke promocije Gorskog kotara te prenošenjem ljubavi prema zavičaju na mlade generacije. Kuharica iz bakine škrinjice nije samo knjiga s receptima već je to zbirka tekstova posvećena običajima kroz godinu te je kao takva vrlo vrijedan zapis da se to blago ne zaboravi.
Sjedište Udruge Plodovi gorja Gorskog kotara nalazi se u Ravnoj Gori pa ako ste u posjeti Gorskom kotaru, svakako svratite. U želji da vam pobliže predstavima čime se to Udruga Plodovi Gorja Gorskog kotara bavi, Blažici sam postavila nekoliko pitanja. Iz njenih odgovora ćete vidjeti koliki je to trud i rad cijele zajednice i nje same kako bi se ideje pretvorile u djela. Mislim da je to put kojim mi Gorani trebamo ići. U nastavku pročitajte o čemu smo Blažica i ja razgovarale.
- Blažice, pratim vaš rad već nekoliko godina. Vrlo ste aktivni u zajednici pa tako pamtim vaše fotografije prekrasnih pejzaža našeg zavičaja. Što je za vas Gorski kotar? Kako ga doživljavate?
Gorski kotar je za mene dom kojeg volim bezuvjetno unatoč svim nedostacima, a svjesna svih mogućih prednosti, dom gdje se najbolje osjećam. Da dočaram dovoljno je reći da se osjećam poput ježa u poznatoj „Ježevoj kućici“ Branka Ćopića.
- Ispričajte nam o Udruzi Plodovi gorja Gorskog kotara. Kada je osnovana, čime se bavite, kakve manifestacije održavate i koji vam je cilj?
Udruga Plodovi Gorja Gorskog kotara osnovana je 2008. godine, a članovi su Obiteljska poljoprivredna gospodarstva iz raznih dijelova Gorskog kotara te drugi aktivisti koji žele doprinijeti očuvanju baštine i promovirati Gorski kotar.
Priču o Plodovima gorja započela sam kao direktorica Turističke zajednice općine Ravna Gora osmišljavanjem palete događanja temeljenih na zrenju pojedinih plodova i bilja pod zajedničkim nazivom „Plodovi gorja“. Ideja je logična posljedica činjenice da se u turizmu uvijek nudi ono što imaš, a mi u Gorskom kotaru imamo, između ostalog, i bogatstvo tih plodova gorja. Prve takve manifestacije stvorene su pred 24 godine. To su bili Dani borovnica i Dani gljiva nakon kojih smo iz godine u godinu dodavali nove manifestacije i osmišljavali nove “Dane” – bazge, jagoda, smreke, malina, jagoda…. Svaka od tih priredaba bila je zanimljiva i imala krug svojih posjetitelja koji nije bio velik, ali smo, gledano u cjelini, stvorili jedan zanimljiv proizvod jer su turisti znali da mogu, odluče li krenuti prema Ravnoj Gori, praktično svakog vikenda od svibnja do kraja rujna, uživati u priredbi vezanoj uz neku vrstu plodova gorja. Po tome smo polako postajali prepoznatljivi, a svojevrsni vrhunac svakako je 2004. godina kada smo od Hrvatske turističke zajednice dobili državnu nagradu za najoriginalniju manifestaciju na kontinentalnom području. 2021. godine dobili smo nagradu Suncokret ruralnog turizma Hrvatske u kategoriji tradicijske manifestacije.
Nakon što su “Plodovi gorja” punih deset godina bili vezani samo uz Ravnu Goru, odlučila napraviti iskorak te tu priredbu, naravno uz suradnju s poduzetnicima, našim članovima iz drugih mjesta, vezati i uz druge goranske sredine. Tu je naša Udruga odigrala značajnu ulogu što i danas čini. Tako smo u Fužinama stvorili Dane jagoda, lavande, bobičastog voća, Čabru Dane krušaka, Brodu na Kupi Dane jabuka…reakcije su odlične, priredbe dobro posjećene i očigledno je da i kroz ovu priredbu pokazujemo kako je ono što je goranskom turizmu neophodno potrebno istup kao jedinstvene destinacije.
Naravno i danas, ako se javi neka zanimljiva ideja sigurno ćemo je prihvatiti i uključiti u našu ponudu. Naime, cijeli projekt je, da tako kažemo, “živi organizam” i mijenja se prema mogućnostima. Uostalom, tijekom godina bilo je nekih manifestacija koje se nisu pokazale dovoljno zanimljivima, pa smo od njih odustali, ali rodile su se neke nove. U svakom slučaju, sa sigurnošću možemo reći da su nakon 24 godine aktivnosti Plodovi gorja zauzeli značajno mjesto u turističkoj ponudi Gorskog kotara, ne samo u vidu manifestacija već i kao brend koji povezuje goranske proizvođače autohtonih proizvoda, ali i druge segmente turističke ponude poput licenciranih vodiča za Gorski kotara – agencije Lynx and Fox, domaće gastronomije i smještajnih kapaciteta, sve u cilju razvoja našeg ruralnog prostora.
Također, usporedo s razvijanjem branda Plodova gorja već 14 godina djelujemo u projektu „Iz bakine škrinjice“, u sklopu kojeg se organiziraju manifestacije za promicanje i očuvanje vrijednosti ravnogorske i goranske kulturno povijesne baštine. Područje djelovanja pretežno se odnosi na područje Ravne Gore, ali proteže se i na druge dijelove Gorskog kotara vezano za aktivnosti pojedinih članova Udruge -nositelja OPG-a. Naglasak na projektu „Iz bakine škrinjice“ svakako je rad s djecom. Pokazalo se da djeca s veseljem prihvaćaju tradicijske radionice u kojima se uči kako su kućanstvo vodili naši stari pa su osmišljene aktivnosti tijekom cijele godine kako bi pružili koristan i zabavan sadržaj našim najmlađima, a ujedno doprinijeli očuvanju baštine. Organiziraju se tradicijske radionice za djecu uz program praktičnog učenja ravnogorskog dijalekta u suradnji s mještanima Ravne Gore i stručnim suradnicima koji sudjeluju u programu. Također organiziraju se i radionice šivanja, štrikanja, pletenja, miješenja kruha, spremanja tradicijskih kolača uz učenje o običajima ravnogorskog kraja. Pored istraživačkog i edukativnog programa Bakina škrinjica provodi i u vidu manifestacija putem kojih se upoznaje javnost s tradicijom i baštinom goranskog kraja.
Također, nakon zatvaranja Turističke zajednice u Ravnoj Gori u suradnji s Općinom Ravna Gora naša Udruga preuzela je organizaciju Festivala komorne glazbe kao i organizaciju Adventa u Ravnoj Gori, a od ove godine vratili smo i Novogodišnji koktel, manifestaciju 1. siječnja u podne, kada smo organizirali novogodišnju zdravicu uz domaću zakusku i kuhano vino i sajam domaćih proizvoda i suvenira, naravno i živu glazbu što je odlično prihvaćeno od gostiju kojih za novogodišnje praznike ne nedostaje u goranskom kraju.
- Autorica ste prekrasne knjige Kuharica iz bakine škrinjice. Kako ste došli na ideju o knjizi? Kako ste sakupljali recepte? Uvrstili ste u knjigu i običaje vezane uz proslave i godišnja doba, zašto je to važno?
Odrasla sam u radničkoj obitelji u skromnijim životnim uvjetima, ali u obilju domaće hrane. Imali smo krave, koze, kokoši, guske, pure, svinje, vrt, polja krumpira i zobi… ma pravo malo bogatstvo. Mama je brala bilje i šumske plodove i učila me raditi pekmeze, sirupe, sokove, ljekovite pripravke i druge divote. Sve je to ostavilo traga u meni pa nije ništa čudno da mi je to postalo inspiracija za osmišljavanje turističke priče o plodovima gorja i kuharice iz bakine škrinjice .
Izdavanje knjige „Kuharica iz bakine škrinjice – običaji tijekom godine“ rezultat je 10-godišnjeg rada, zapisivanja, istraživanja, stvaranja fotografskog i pisanog fonda. Knjiga nije tipična kuharica jer ne sadržava samo recepte već podsjeća na tradiciju i običaje, neke već pomalo i zaboravljene. To je iznimno važno kako bi mlađim generacijama ukazali na vrijednosti rodnog kraja i sačuvali barem segmente prošlosti na jednom mjestu, također, da starije generacije prisjetimo na djetinjstvo i mladost. Osobno sam jako zadovoljna jer je moja kćerka uvela u redovno kuhanje dosta starih jela koja duže vrijeme nismo pripremali i unuci to vole pa će vjerojatno i sami nastaviti tradiciju. Upravo to je i bila nit vodilja stvaranja kuharice da mlađe generacije upoznaju kuhinju naših predaka i da ako ništa drugo kroz priče i fotografije osjete dašak prošlosti.
- Koji vam je najdraži recept iz vaše kuharice?
Najdraži recept, što izdvojiti? Mnoga me jela jako podsjećaju na djetinjstvo, na one kojih više nema, baku, mamu, tatu, brata… što je netko posebno volio ili nije volio, uspomene koje naviru kušanjem… i čini se kao da smo opet za istim stolom. Da, to su okusi koji se pamte. Eto, možda bih mogla među jelima od posebnog značaja izdvojiti recept moje bake Pepe, majke moje mame, koji je ona pripremala za Uskrs, a to je Nadjev u tijestu. Radi se o klasičnom receptu goranskog nadjeva koji je ona motala u tijesto pa je to ponekad radila i moja mama kada nije uspjela nabaviti crijevo. To mi je nekako posebno svečano izdanje već samog po sebi iznimnog goranskog nadjeva.
- Kako bi izgledao jedan goranski slijed jela za neki blagdan?
Meni osobno najdraži je slijed jela za Božić. Za predjelo namaz od pastrve s domaćim pecivom, mesna juha s domaćim rezancima, punjeno pečeno pile bez kostiju, a desert pladanj sitnih raznovrsnih božićnih kolačića.
- Što smatrate pod pojmom hrana Gorskog kotara?
Hrana Gorskog kotara ne razlikuje se mnogo od hrane drugih dijelova kontinentalne Hrvatske, ali ono što daje posebnost goranskoj kuhinji je korištenje gorskih plodova u kombiniranju jela što uključuje primjerice: koprivu, medvjeđi luk, bazgu, gorsku lavandu, borovnice i drugo bobičasto voće, gljive… Također, hrana ima poseban okus onda je kada se koriste namirnice koje ovdje uspijevaju. Primjerice, kralj goranske kuhinje je svakako krumpir koji se koristi gotovo u svim jelima, ako ništa drugo kao prilog, ali dobro znamo da je najbolji onaj pravi goranski.
Naravno, tu je i posebna priča o Goranskom nadjevu, nešto čime se totalno izdvajamo jer je, iako u raznim inačicama, karakterističan baš za područje Gorskog kotara.
- U čemu vidite potencijal i mogućnost za razvoj našeg kraja?
Gorski kotar je još uvijek nebrušeni dijamant i ima veliki potencijal pa onda ima i mogućnosti razvoja. Kada govorimo o razvoju turizma u zadnjih dvadesetak godina, koliko sam i sama sudionik u turističkim aktivnostima, došlo je do značajnog napretka, gledajući broj smještajnih jedinica, ulaganja u infrastrukturu, stvaranje novih sadržaja, gastro ponudu… Naročito zadnjih godinu dvije, čini se da je Gorski kotar, naročito zimi , postao svojevrstan hit, a time još više jača interes za kupnju terena, objekata. Turizmom su se počeli baviti i neki koji se time nikada nisu bavili. Ne kažem da je to loše, ali u nekim slučajevima bojim se da Gorski kotar gubi svoju bit, da se sudaraju različiti stilovi gradnje, da se kopiraju neki tuđi običaji, a naši se pomalo zaboravljaju. Ono što bih ja poželjela Gorskom kotaru je da se u skoroj budućnosti primjerice na Cesti plodova gorja, Cesti sira, meda ili nekom drugom tematskom putu razviju agroturistički sadržaji, da ljudi koji danas vrijedno rade i razvijaju autohtone proizvode prošire ponudu i nude boravak u autohtonim goranskim kućama i pruže gostu pravi doživljaj Gorskog kotara kroz ugodan smještaj i barem domaći doručak. To je nešto čega trenutno ima premalo, a ima mogućnosti za razvoj. Moramo biti svjesni koliko je život na selu zapravo vrijedan jer ponekad je dovoljno ponuditi jednostavne stvari s kojima živimo svaki dan. Ne biste vjerovali ali naš svakodnevni život nekom drugom je avantura. I ako mi koji živimo tu avanturu to prezentiramo gostima oni će istinski uživati u našem kraju i svemu što im nudimo.
- Kakvi su vam planovi za budućnost?
Plan aktivnosti za 2022. godinu je pripremljen i nadamo se da ćemo ove godine nadoknaditi događanja koja su nam zbog pandemije korona virusa zadnje dvije godine izostala, a to je prvenstveno Festival starina iz bakine škrinjice, s tradicionalnim radionicama za djecu te zabavnim koncertima vječnih hitova pod nazivom „Pjesme prošlih mladosti“. U projektu „Iz bakine škrinjice“ radimo i na očuvanju nematerijalne kulturne baštine pa se nadam da ćemo uspjeti zaštititi naš ravnogorski govor. Želja mi je napraviti digitalni rječnik ravnogorskog dijalekta, obrnuto od tiskanog rječnika koji smo izdali 2014. dakle iz hrvatskog na ravnogorski, radi lakšeg snalaženja negovornika dijalekta i korištenja u radionicama.
I dalje ćemo raditi na jačanju branda Plodovi gorja, stvarati neka nova događanja, a raditi na jačanju i sadržajnosti postojećih. Nastojimo iz godine u godinu nuditi što kvalitetnije izlete tako smo ponosni na suradnju s turističkom agencijom Lynx and Fox na čelu s Jelenom Holenko Pirc i njenim stručnim i zanimljivim vodičima specijaliziranim za Gorski kotar.
Manifestacije Plodova gorja započinju u lipnju 2022. Danom bazge u Ravnoj Gori, a slijede Dani bobičastog voća u Fužinama, ljeti Dani borovnica u Ravnoj Gori, Dani ljekovitog bilja, Dan lavande koji će se održati u srpnju prvi puta na području grada Vrbovskog, točnije u Moravicama, a tijekom kolovoza održati ćemo niz radionica ljekovitog bilja u našem sjedištu. I na kraju jesen bogata događanjima: od Dana krušaka u Čabru, Dana jabuka u Brodu na Kupi do najzahtjevnije i najsadržajnije gastro manifestacije Festivala gljiva i plodova jeseni u Staroj Sušici. Početkom rujna imamo Festival komorne glazbe u ravnogorskom Domu kulture, u listopadu u sklopu Festivala komorne glazbe i Dana Općine Ravna Gora izložbu starih fotografija, tradicijske radionice za djecu i retro disko večer „Pjesme prošlih mladosti“ s glazbom 70-ih i 80-ih prošlog stoljeća. Tijekom cijelog prosinca događanja su Adventa u Ravnoj Gori i na kraju Novogodišnji koktel 1. siječnja 2023.
Uglavnom stalno smo aktivni. Kada nismo na terenu aktivni smo u našem sjedištu Udruge gdje imamo uređen prostor, takozvanu info točku koja je ujedno i dio Ceste plodova gorja. Nalazi se u Ravnoj Gori na adresi Kosa 5 na samom ulazu u mjesto, na povijesnoj Karolinskoj cesti, svega 700 metara od izlaza s autoceste Rijeka – Zagreb i 4 km od Lujzijane.
U našem info punktu gosti mogu kušati domaće likere i dobiti informacije o goranskim proizvođačima autohtonih proizvoda, ali i sve druge informacije o manifestacijama Plodova gorja, o Cesti plodova Gorskog kotara. Dobro poznajemo svoj kraj i dodatno smo opskrbljeni s brošurama i lecima pa se kod nas može dobiti kvalitetna turistička informacija o događanjima, zanimljivostima i ponudi Gorskog kotara.
Što se tiče planova za budućnost, oni koji nisu tako opipljivi kao sve izrečeno do sada uređenje je kušaonice likera u sjedištu udruge. Možda jednog dana, nadam se. Jedno je sigurno, još uvijek mi ne ponestaje ideja i entuzijazma i dok god ću imati snage i zdravog razuma trudit ću se da doprinosim razvoju i očuvanju Gorskog kotara.
Ako ste stigli do kraja ovog teksta, vjerujem da već volite Gorski kotar i da ste u kalendar zabilježili neko događanje koje vrijedi posjetiti. Hvala dragoj Blažici na predstavljanju svog vrijednog rada i rada Udruge Plodovi gorja Gorskog kotara. Želimo joj puno uspjeha u ostvarenju planova i vidimo se na nekoj od manifestacija.
Pozdrav iz Gorskog kotara!
*Fotografije su autorsko djelo i vlasništvo Udruge Plodovi gorja Gorskog kotara i Blažice Sveticki te su korištene uz dopuštenje
GorskiKotao 