gorski kotar · priča

Priča o Medonji

Gorski kotao vam, osim recepata, donosi i priče o životu u Gorskom kotaru. A kako drugačije govoriti o životu u nekom kraju nego pričati s ljudima koji ovdje žive i rade. Danas ću vam ispričati priču o vrijednim ljudima iz Vrbovskog i njihovom Medonji.

Sašu i Moniku poznam jako dugo, još od djetinjstva. Uvijek ih je krasila ta stvaralačka energija, a Saša vam je jedan od onih što imaju “crve v riti”. Uvijek u pokretu i uvijek u planovima tri milje ispred drugih. Ono što oni stvaraju u Vrbovskom je za svaku pohvalu i zaslužuje da ih upoznate.

Monika već godinama vodi Krojački obrt Malamo https://www.facebook.com/www.malamo.hr , a Saša uzgaja lješnjake, u svojoj radioni izrađuje sanjke i sto drugih čuda. No danas ću vam ispričati ono što je vjerovatno njihov životni projekt, a to je Medonja.

Na njihovom OPG Pčelarstvu Burić https://www.facebook.com/medonjaburic vrijedne pčele rade pravi, zdravi, goranski med. Osim meda, kod njih možete pronaći i meleme od ljekovitog bilja, sirupe, ljekoviti propolis…Njihove proizvode možete potražiti na zelenim tržnicama u Gorskom kotaru, sajmovima ili im se javiti na FB stranicu. U sve te proizvode je utkano puno rada, truda, volje, znanja i dobre energije cijele obitelji. A ljubav prema Gorskom kotaru i poštivanje prirode se mogu vidjeti u pomno osmišljenim proizvodima i idejnim rješenjima brenda.

Jučer je padao snijeg pa sam pretpostavila da ću uspjeti “uloviti” Sašu da mi odgovori na nekoliko pitanja. Zatekla sam ga između dvije ruke bojanja i premazivanja klupe za ljuljanje koju priprema za novi projekt koji je u fazi realizacije.

Saša, Gorski kotar je za tebe…?

Gorski kotar je za mene prošlost, sadašnjost i budućnost. Nema drugih opcija bez obzira na sve….

Kako si se odlucio baviti pčelarstvom?

Pčelarstvom sam se počeo baviti na nagovor starijeg pčelara koji mi je rekao da obavezno moram imati barem jednu košnicu u novoposađenom voćnjaku na parceli gdje smo Monika i ja posadili 70-ak starih sorti voća. Kasnije sam shvatio da je to bila zamka da me uvuče u svijet pčelarstva, a ja sam se uspio uhvatiti.

Od kuda ideja za Medonju?

Ideju za Medonju, koji je u međuvremenu postao brand, smo objeručke prigrlili od Lee Grgurić kojoj sam povjerio dizajn i izradu etiketa napomenuvši joj samo da želimo nešto veselo, djeci interesantno i neuobičajeno. Nakon kraćeg vremena javila se Lea s idejnim rješenjem. “Ispod slike medvjedića koji je šapu umočio u med”, kaže ona, “stavila sam ime Medonja jer mi je bila prazna etiketa, ali smislit ću nešto drugo.” Monika klikne : “Nećeš ti, Lea, ništa micati!” Medonja od tada suvereno vlada nazivima proizvoda.

Može li med biti ekskluzivan proizvod Gorskog kotara?

Ekskluziva koju imamo u Gorskom kotaru što se tiče medova je svakako medun jele i smreke koji nije rezultat sakupljanja nektara s cvjeta već nusproizvod koji nastaje curenjem sokova crnogorice kroz rupice koje su napravile male, zelene jeline uši da bi došle do sokova jele i smreke koji joj je potreban za život. Pčele taj sok sakupe i nakon dodavanja svojih enzima spremaju u košnicu. Med crnogorice najcjenjeniji je med u Zapadnoj Europi i vrlo je tražen. Isti je jako teško sakupiti i odstraniti viškove iz košnice jer brzo kristalizira i potrebno je učestalo vrcanje i pregledavanje košnica da ne bi bilo problema.

Imaš li neki omiljeni recept u koji ide med?

Što se tiče jela u kojima se nalazi med, daleko ispred svih, na prvom mjestu stoje pačja prsa u umaku od naranče i meda. Takav festival okusa kada je to jelo spravljeno od strane vrhunskog kuhara stvara posebne uspomene na nepcu koje pri smoj pomisli tjeraju žlijezde slinovnice na pojačani rad.

Ti i Monika ste baš vrijedni i vjerujete u rad, a tako učite i svoje sinove. Što bi poručio mladim ljudima koji kreću u svijet OPG-a?

Rad je ono što ispunjava ne samo moj život već i život moje obitelji. Ukoliko “imaš oko” za vidjeti što nekome od ljudi oko tebe stvara sretne trenutke, potakni ga skrivenim porukama da se bavi time. Ponavljaj puno puta i pomozi financijski i “dodaj ruku” da počinje ostvarivati prihod. Novac svi volimo i teško je bez njega, ali nije jedino važan u našim životima. Kod postavljanja temeljnih ciljeva u životu potrebno je da oni idu 3-4 godine u daljinu i da ih razdijelite u poglavlja kako biste sami sebi dokazali da idete naprijed. Nikada, niti u jednom trenutku nemojte posumnjati u sebe i svoje snove!!! Imam sreće jer ljudi kojima sam se okružio u životu uglavnom ne priznaju neuspjeh i ukoliko dođe do nekog zastoja, brzo okreću energiju u nekom drugom, boljem smjeru. Nadam se da će jednog dana biti više novaca i brige oko ljudi koji imaju volju i nešto pokušavaju. Takvi ljudi dižu sredinu na neki uspješniji nivo. Svaki trud i rad mora biti nagrađen i potaknut.

Koji su tvoji planovi za budućnost?

Planova za budućnost ima puno. Od ovih, za sada kratkoročnih, istaknuo bih dovršetak api kućice s izletištem odnosno nadstrešnicom do koje će se dolaziti poučnom stazom na kojem će biti postavljene ploče s raznim zanimljivostima o pčelinjem svijetu. Goste na tom pčelinjaku ću upoznavati s životom pčele koja za ljudski život imamo ogromno značenje. Svaki treći zalogaj čovjeka izravno je vezan za pčelu kao oprašivača! O dugoročnim planovima ovom prilikom neću dok ne riješim tekuće ideje. Svim mladima koji su ostali i koji imaju namjeru doći ili se vratiti u Gorski kotar želim poručiti da se ovdje može živjeti ako rad povežete s onim što volite. Onda to nije tako teško i naporno kao što izgleda sa strane.

Sada moram ići jer imam za obojiti još jednu ruku boje na ljuljački koja će biti na prije spomenutom pčelinjaku, api kućici, izletištu.

Dragi Saša i Monika, želimo vam i dalje uspjeh u tome što radite i hvala vam na inspiraciji!

(Fotografije su preuzete s FB stranice uz dopuštenje autora.)